U rudnik
Urlik divlje
zvijeri zapara kroz noć i na tren ubrza srce Matticusa Nemetha. Brdovito
travnato područje sve do slanog jezera nalazilo mu se iza leđa, dok je licem
bio okrenut prema mračnom oknu koje je nekad bilo ulaz u rudnik. Govorilo se da
je rudnik zle kobi, da donosi nesreću svakom tko uđe u njega, da je uklet, čak
i da se kopanjem došlo do samo pakla. Prva nesreća se dogodila prije dvanaest
godina nakon obilnih kiša uslijed kojih se urušio ulaz u rudnik. Nekolicina
rudara je poginulo, a na desetke ih je ostalo zarobljeno u dubini rudnika. Kada
se spasilačka ekipa probila kroz naslage zemlje i kamenja pronašli su sve
rudare mrtve. Govorilo se da ih je otrovao tajanstveni zemljin plin, druga
verzija je bila da su svi imali teške tjelesne ozljede zadobivene tupim hladnim
oružjem, dok je službeno bilo objavljeno da su svi poginuli u odronu zemlje.
Sljedeća nesreća dogodila se nedavno, prošlo je tek proljeće i dio ljeta.
Govorilo se o sabotaži i o podmetnutoj eksploziji koja je opet odnijela rudarske
živote. Rudarski ceh je podvukao crtu i zaključio da obnova opreme i ponovno
pokretanje iskapanja željeza neisplativ projekt. I prije eksplozije rudu su sve
teže nalazili, a nakon eksplozije još je teže bilo pronaći radnu snagu spremnu
na radu u rudniku koji je dobio status ukletog. Od tada rudnik leži napušten u
podnožju snježnih planina Himalaje. Nije bilo informacija ako su izvangradski
nomadi, plemena, zajednice ili neki drugi stanovnici pustoši preuzeli rudnik.
Bio je samo točka na zemljovidu kao i sve preostalo što se nalazilo izvan
gradova.
Matticus pogleda na sat koji se nalazio u malom prednjem džepu kožnog smeđeg prsluka i povezan srebrnim lancem za prsluk. Iako su mu oči bile priviknute na noć, jedva je uspio odrediti položaj kazaljki. Bilo su dvije minute do ponoći.
